Quantcast
Channel: Heroes of Serbia - Memory Eternal
Viewing all 774 articles
Browse latest View live

Monument to Russian Emperor Nicholas II Installed in Serbian Capital [Belgrade] / "Royal Russia" October 14, 2014

$
0
0
Royal Russia
Paul Gilbert
October 14, 2014

Monument to Emperor Nicholas II
has been installed in the center of Belgrade, capital of Serbia
 
A new monument to Russian emperor Nicholas II has been installed in the center of Belgrade, in recognition of his support of Serbia and the Serbian people in 1914.

The monument arrived in the Serbian capital on Friday evening [Oct. 10, 2014]. Together with the pedestal, it stands at 7.5 meters in height and weighs over 40 tons. It took 6 hours to unload from the truck and nearly 13 hours to install with the help of a crane yesterday [Monday Oct. 13, 2014.]

The installation of the pedestal and sculpture was organized by two teams of specialists and workers from Russia, with the support of two local Serbian companies.

The monument’s creators, sculptor Andrei Kovalchuk and academician Gennady Pravotorov were on hand and directly involved with the monument’s installation.

Andrei Kovalchuk said that the work on the monument lasted six months. The sculpture is made from bronze, and the base - of granite. According to the sculptor, he found inspiration in the story of the Russian emperor coming to the aid of his country a century ago. "Russia and Serbia have always been fraternal powers" - said Kovalchuk.

Co-creator of the monument academician Gennady Pravotorov noted that the monument is dedicated to the Emperor, who at one time was admired and appreciated more in Serbia than in Russia. "Nicholas II lives in the hearts of Serbs long and fervently" - said Pravotorov. He went on to say that they did their best to achieve harmony with the sculpture and the spot were it would stand.

The monument is made in the classical tradition which is quite rare in contemporary Europe, Kovolchuk said and added that the pedestal contains details linking our era to the historical period honoured by the monument.

The monument to the Tsar Martyr is set in Devojacki Park on King Milan Street - near the place where the Embassy of the Russian Empire once stood - and in the immediate vicinity of the Russian House and the Assembly of the City of Belgrade. It was a gift of the Russian Federation to Serbia in honour of the celebrations marking the 100th anniversary of the First World War. The installation [took place before Russian President Vladimir Putin's forthcoming visit to the Serbian capital.]

The grand opening of the reconstructed park and monument to Emperor Nicholas II is scheduled for November 11th. The event will be attended by senior officials from Russia and Serbia, while the chairman of the Moscow Patriarchate Department for External Church Relations, Metropolitan Hilarion of Volokolamsk expressed the hope that the Patriarch of Moscow and All Russia Kirill will consecrate this monument during his visit to Serbia in mid-November.

It is interesting to note that at the beginning of the 20th century a monument to Emperor Nicholas II stood in front of the Embassy of the Russian Empire in Belgrade.

Up until now, there were only two places of memory of the last Russian Tsar in Belgrade. At the Belgrade New Cemetery in 1935 was erected a memorial to "Russian Glory" on which is written: "Eternal Memory Emperor Nicholas II and two million Russian soldiers of the Great War." In 2013, a bust of Nicholas II was unveiled in the Russian House.


http://www.angelfire.com/pa/ImperialRussian/blog/index.blog/1457136/monument-to-emperor-nicholas-ii-installed-in-serbian-capital/


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

*****
 

1912 - Први балкански рат - "Овај рат представља за нас јако важан период у новијој историји, када је дошло до коначног ослобођења Срба, који су живели на територији Турске."

$
0
0

na Facebook.

 
"1912. - Србија и Бугарска су, девет дана после Црне Горе, објавиле рат Турској, а 18. октобра на страни балканских савезника у Први балкански рат ушла је и Грчка. За непун месец дана ослобођен је готово цео Балкан од Турака, а на мировној конференцији у Лондону Турска се одрекла територија у Европи, изузев територије око града Једрена, због чега је рат настављен до пада Једрена у марту 1913, а мир између балканских савезника и Турске потписан је у Лондону 13. маја 1913.
 
"Овај рат представља за нас јако важан период у новијој историји, када је дошло до коначног ослобођења Срба, који су живели на територији Турске."
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com
 
*****
 

POZIVNICA - 59. Medjunarodni sajam knjiga projekat "Album secanja na nase pretke iz Prvog svetskog rata" / 27. Oktobar 2014

$
0
0

Zadovoljstvo nam je da Vas pozovemo na prezentaciju projekta
"Album secanja na nase pretke iz Prvog svetskog rata"
na 59.Medjunarodnom
beogradskom sajmu knjiga -ponedeljak 27.oktobar 2014. - stand Ministarstva
za rad, zaposljavanje i socijalna pitanja - Hala  1a

27.10.2014.
/ 16:00 /
Video prezentacija fotografija pristiglih na Javni poziv u saradnji sa
Akademijom umetnosti iz Beograda
Rezija Zoran Krasic, klasa prof. Dragoljub Elcic

Vas
Album secanja

 

Обавештења


I

Задовољство нам је да Вас позовемо на презентацију пројекта Албум сећања на наше претке из Првог светског рата на 59.Међународном београдском сајму књига -понедељак 27.октобар - штанд Министарства за рад, запошљавање и социјална питања - Хала 1а
27.10.2014.
/ 16:00 /
Видео презентација фотографија пристиглих на Јавни позив у сарадњи са Академијом уметности из Београда Режија Стефан Красић, класа проф.Драгољуб Елчић


II

Са радошћу Вас обавештавамо да је наш заједнички пoдухват стварања "Албума сећања на наше претке из Првог светског рата"примио писмо подршке од стране Московског патријарха, Светог Синода Руске Православне цркве – Одељења спољних црквених веза.

III

С обзиром на несмањено интересовање стручне јавности и грађана, како због обележавања стогодишњице од почетка Првог светског рата, тако и због досадашњих изванредних резултата рада "Албума сећања на наше претке из Првог светског рата", Јавни позив за слање фотографија, докумената и друге историографске грађе трајаће до краја 2014. године.
Пратите нас у нашим наредним активностима.
 
Срдачно,
Ваш Албум сећања
 
http://славним-прецима.срб/


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

*****


НОВА КЊИГА - "Србија и Русија у Великом рату"! Аутор: Душан Бабац / Предата Председнику Путину

$
0
0
 Књига "Србија и Русија у Великом рату" је двојезична,
паралелно иде текст на Српском и Руском језику.
 
"Србија и Русија у Великом рату"
 

Предговор
 
Ове године се навршава стота годишњица од избијања Великог рата, или Првог светског рата.Краљевина Србијаратовалајепротив Аустроугарске и других Централних сила од 28. јула 1914. када јој је аустроугарска влада објавила рат, па све до капитулације Аустроугарске.Још у време драматичних преговора са аустроугарским послаником у Београду после сарајевског атентата, Русија је стала у заштиту Српских интереса.По избијању рата и ступању Русије у рат, ова подршка је настављена и пренета на војни терен у виду војног зајма, Експедиције за посебне намене на Дунаву и испорука војног и другог материјала. Нешто касније су формиране руске бригаде за специјалне намене које су послате на Солунски фронт, а од аустроугарских заробљеника у Русији, српске и других јужнословенских националности, формиране су Прва и Друга српска добровољачка дивизија које су активно узеле учешће на фронту у Добруџи. Овоме треба додати и веома присне односе између династија Карађорђевића и Романова.

Велику победу у Првом светском рату Србија је несразмерно скупо платила: током рата изгубила је, процењује сена близу 1.000.000 становника,од којих око 400.000 војних обвезника а остало су били цивили,што је чинило готово трећину укупног становништва или чак око 60% мушке популације.Ниједна друга земља, учесница Великог рата није тако скупо платила своју слободу. С друге стране Русија је изгубила преко 3.000.000 становника од којих преко 2.000.000 војних обвезника. Поред тога Русија је 1917. године ушла у ковитлац и хаос револуције који се окончао трагичним нестанком царевине и династије Романова. Совјетске власти које су деценијама суверено владале Русијом чиниле су сведа затоме икакво сећање на овај рат и херојско учешће царске армије, тако да је данас овај период остао готово потпуно заклоњен између сећања на два отаџбинска рата која су истакнута у први план, оног против Наполеона и оног против Хитлера. Изузетак, наравно, представља однос поштовања и пијетета који је руска емиграција одувек гајила према овој тематици. Стогодишњица великог рата је погодан тренутак да се у Русији исправи ова историјска неправда. С друге стране, у Србији где су готово непознати сви разноврсни елементи војног савезништва са Русијом из ове епохе, такође као последица вишедеценијског гурања у други план, прилика је да се на њих укаже као и на чињеницу да је ово савезнштво имало веома снажно упориште и у претходној дугој историји ова два народа.

Управо из тог разлога се ова књига бави тематиком савезништва Србије и Русије у Великом рату, са жељом да осветли неке мало познате епизоде из епохе, да осветли имена и лица њених актера и то данас, после сто година, када се чини да оба братска народа завршавају свој вишедеценијски циклус идеолошких лутања, у тренутку повратка сопственом бићу, сопственим коренима, сопственој породици православних словенских народа.

На овом месту је неопходно рећи да се овом тематиком са великим познавањем и љубављу бавио један њен савременик, у време Великог рата ђенералштабни мајор српске војске Војин Ђ. Максимовић. Максимовић је 1902 – 1904. студирао Николајевску генералштабну академију у Санкт Петербургу. Вршио је функцију Начелника Штаба 1. Српске добровољачке дивизије у 1916 – 1917. године, после чега је остао у саставу Српске војне мисије у Русији и за време револуције и грађанског рата, све до краја децембра 1918. У свом раду о Војним везама и односима Србије и Русије (1806 – 1917), који је објавио као професор Војне академије у Београду, изнео је низ чињеница и података који представљају веома значајну основу и ове књиге која на неки начин представља омаж његовом делу.


Садржај

Захвалност.
Предговор.
Предисторија.
Руски добровољци у Србији 1876.
Увод у Велики Рат.
Залагање Русије за Србију у лето 1914.
Србија и Русија на почетку светског рата.
Значај операција српске војске за Русију 1914.
Дипломатска активност.
Српска војска је исцрпела своју снагу 1915.
Бесмислена и неуспешна руска офанзива преко Карпатa.
Руска војна помоћ Србији за време Првог светског рата.
Катастрофа Србије 1915.
Интервенција цара Николаја у циљу спасавања српске војске из Албаније.
Руске експедиционе снаге на Солунском фронту.
Српске добровољачке дивизије у Русиј.
Српски и југословенски пукови у Русији у време грађанског рата.
Карађорђевићи и Романови.
Уместо закључка.
Албум.
Литература.
Белешка о аутору.










http://evro-giunti.com/vesti/najava-srbija-i-rusija-u-velikom-ratu


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me atheroesofserbia@yahoo.com


*****

[Flo and Mary Mackenzie] The Scots nurses who risked their lives on the frontlines of Serbia during World War I / "Daily Record (UK)" Nov. 1, 2014

$
0
0
Daily Record and Sunday Mail (UK)
By Annie Brown
November 1, 2014

Flo and Mary Mackenzie from the Highlands were among many Scots nurses who travelled 18,000 miles to tend to the injured and dying.

Sisters Mary and Flo Mackenzie as young nurses
 
THEY left their tranquil ­Highland home 100 years ago with a youthful blindness to the horrors of war.

Sisters Flo and Mary Mackenzie were among the pioneering ­Scottish women who journeyed 1800 miles to care for soldiers on the hellish frontline in Serbia.

Their tremendous humanity and valour is still honoured each year in Serbia – though it has been forgotten in Britain.

Now a TV documentary is to tell the story of the women including the Mackenzie sisters.

Alan Cumming, a landscape gardener from Cumbernauld, learned about the women’s ­sacrifice after travelling to Serbia for a football match.

He became fascinated by their tale and is determined to log the contributions of each of the 1500 women during World War I.
 
Mary and Flo Mackenzie
 
In The Women Who Went to War – A Great Adventure, he travels to Serbia to visit the women’s graves and the Serbian city of Kragujevac, where the women set up their first field hospital in a city park.

Short of staff and ­equipment, they carried out amputations and dressed wounds.

Serbia was on its knees, battling Austria-Hungary, Germany and Bulgaria, and was in the grip of a typhus epidemic which was to claim 150,000 lives. The Serbs had few medical staff of their own. Their only hope lay with the women of Scottish Women’s Hospitals, founded in ­Edinburgh that year by Dr Elsie Inglis, the country’s first female surgeon.

Alan said: “Elsie Inglis’s units came out with all these fresh ideas. They were in uniform. They whitewashed the buildings.

“Everything was scrubbed down. Quickly the Serbs all wanted to be in those hospitals.”

Flo and Mary, from Lochinver in Sutherland, were among the first nurses to arrive in Serbia, in separate units. Their story is told through their nephew Colin and niece ­Marigold, who describes them as “fearless and strong-willed”.

Many of the women, including Elsie, were ardent suffragettes but the Mackenzies didn’t discuss their part in the movement, which would have been frowned on in a crofting community.


Dr. Elsie Inglis
 
The women wanted to prove they had the same worth as men but their efforts were sneered at in sexist Edwardian society.

One War Office ­official told Elsie: “My good lady, go home and sit still.”

Undeterred, she sent female staff to the French, Russian and Serbian fronts.

Mary and Flo told their family of life in wretched battlefields.

Marigold said: “Mary said when she went out, conditions were horrific. The first thing they had to do was burn mattresses, burn nearly everything and set up some form of hygiene and cleanliness.

“She really felt for the Serbian people and never considered walking away from it because they were in such need.”

The women found themselves dealing not just with war ­casualties but a typhus epidemic, spread by lice. Some of the nurses were themselves struck down by typhus, despite taking every precaution.

Marigold said: “There was no form of sanitation. There were dead dying, recovering and very badly wounded people in filthy conditions.”

Flo’s unit was based first in France, then Greece and Malta and she later joined an allied Serbian hospital.

In September 1915, Mary was in Serbia when Austro-Hungarians surrounded the country.

Marigold Hunter and Colin MacKenzie, niece and nephew of Flo and Mary MacKenzie.
 
She was among many who fled across the snowy Albanian ­mountains for 500 miles, past the bodies of soldiers, women and children for five weeks.
 
Some like Elsie stayed until the siege made it ­impossible.

Marigold said: “The path was extremely slippery because there were so many people walking on it. It was packed into ice. They had normal shoes and they were worn because they had been walking for weeks. Mary said that was really scary. They were terrified and sometimes the people slipped. She said the screams were terrible.”

In December 1915, many of the women arrived back in Britain.

Hailed as heroes, they were greeted by Queen Mary. They had proved their point.

Marigold said: “When Mary arrived in London she had a shoe on one foot and a boot on the other, neither being hers. She looked like a vagabond.”

Some of the women were still being held as prisoners of war and they returned in February 1916.
Mary and Flo travelled back to Serbia that year but Mary caught TB and returned home.

Flo was one of the last of the women to leave Serbia in 1920. The women were awarded bravery medals.

Marigold said: ”Flo had a shoebox full of medals. Mary had two, that was all, although she had a much harder war.

“I think all of the women did a tremendous amount in proving they were able to hold responsible positions and that they were every bit as good as the men.”

After living in Paris and America, unmarried Flo came home to the Highlands and lived with Mary, who had been widowed.

They both died in 1970.


http://www.dailyrecord.co.uk/news/real-life/scots-nurses-who-risked-lives-4546681


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

*****


Дан победе у Првом светском рату - Драган Крсмановић / "Pogledi" November 2, 2014

$
0
0
Pogledi
Драган Крсмановић
За Српски либерални савет
November 2, 2014


Приближава се 11. новембар – државни празник, дан сећања, којим се подсећамо на Дан примирја у Првом светском рату и жртве које је Србија положила у том, до тада највећем, сукобу у историји човечанства.

Пре две године влада Србије је одлучила да се препоручи грађанима да (по угледу на друге земље победнице) у данима који претходе празнику и на сам дан празника носе посебно стилизовану ознаку која нас подсећа на славна дела наших предака.

Ради се о цвету „Наталијина рамонда“ на траци у бојама Албанске споменице.

Да би ова позитивна иницијатива постала традиција неопходно је да се „неко“ побрине да ова ознака буде израђена у довољно великом броју примерака како би постала доступна грађанима.

Зато Српски либерални савет потива владу Србије, Министарство рада и социјалне политике, Министарство културе, патриотске организације, дневне листове и појединце да у складу са својим могућностима (али и улогом коју имају у друштву) предузму све што је потребно да ова ознака сећања постане део наше стварности а не само декор ТВ водитеља и државних владара.


За Српски либерални савет
Драган Крсмановић


http://www.pogledi.rs/dan-pobede-u-prvom-svetskom-ratu/


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

*****

Izložba "SRBIJA 1914" - Piše Marko Tošović / "Nedeljnik" November 6, 2014

$
0
0
Nedeljnik
Marko Tošović
November 6, 2014

Izložbu "Srbija 1914" koja je otvorena u Istorijskom muzeju Srbije prate i vrlo specifični interaktivni eksponati, koji posetiocima omogućavaju "višedimenzionalni" uvid u našu istoriju i kulturu.

 
Interaktivne eksponate su pripremili Marko Savić (Kodek Institut) i Marko Todorović (Lajv vju studio). O izložbi "Srbija 1914" govori Marko Savić:
 
"Izložba Srbija 1914 nastala je kao rezultat saradnje Istorijskog i Vojnog muzeja Srbije pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja. Ova izložba ne predstavlja samo obeležavanje stogodišnjice od početka Prvog svetskog rata, reda radi, već jedan neobičan spoj različitih vrsta znanja, spoj različitih, ali podjednako važnih vrednosti. Tako ovu izložbu, ukratko, možemo opisati kao simboličku vezu starog i novog, sintezu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kulturnog nasleđa i novih tehnologija, muzejskih i interaktivnih eksponata, koja ne samo da prevazilazi jaz između tradicionalnog i modernog, već ih integriše u jednu celinu približavajući tako samu manifestaciju novim generacijama.
 
Zahvaljujući Ministarstvu kulture i informisanja koje je prepoznalo mogućnosti i potencijale onoga čime se bavimo u Kodek institutu, nakon dogovora sa Istorijskim muzejom Srbije i Vojnim muzejom pozvani smo da učestvujemo u kreiranju izložbe pa tako sve njene segmente, i to na onim ključnim tačkama, obogatimo interaktivnim eksponatima. Interaktivni eksponati bazirani su na tehnologiji Augmented Reality, što se prevodi kao Proširena stvarnost. To je tehnologija koja nam pruža mogućnost da u stvarni svet integrišemo bilo koji digitalni sadržaj koji postaje vidljiv zahvaljujući mobilnim telefonima, tabletima i sličnim napravama koje u sebi sadrže kameru i procesor. Koristeći ovu tehnologiju omogućili smo da se posetiocima lično obrate Branislav Nušić, vojvoda Živojin Mišić, ili da posmatraju virtuelnu galeriju slika Nadežde Petrović dok slušaju odlomke iz njenih pisama majci i Ivanu Meštroviću. Osnovni razlog zbog kojeg smo odlučili da koristimo potencijale ove tehnologije proizilazi iz saznanja da su sva svetska istraživanja u oblasti ljudskih komunikacija i tehnologije ukazala na to da je mobilni telefon za populaciju mlađu od četrdeset godina postao ono što se u modernom rečniku zove first screen, prvi ekran po procentu korišćenja. S tim u vezi, ovakav pristup kreiranju izložbe nametnuo se kao prirodan i logičan - ponudili smo mlađim posetiocima, koji ujedno čine i primarnu ciljnu grupu, da kroz sredstvo komunikacije koje najčešće koriste, otkrivaju digitalne sadržaje uz pomoć tehnologije koja je za njih nova, pa samim tim izaziva i neku vrstu fascinacije, a kroz sve to smo uspeli da prezentujemo i predstavimo i onaj postojeći vredan sadržaj koji im u konvencionalnom obliku verovatno ne bi bio toliko primamljiv i ne bi izazvao toliko interesovanja. Ključna figura u realizaciji ove ideje je naš dugogodišnji saradnik, Marko Todorović. On je pionir u primeni Augmented Reality tehnologije u svetu i čovek koji je napravio prvu AR knjigu na svetu. Od kako je ova tehnologija postala dostupna javnosti on i njegov tim okupljen u LiveViewStudio neprestano pomeraju granice smišljajući nove načine njene primene pa je tako, između ostalog, Marko stalni učesnik čuvene IT Konferencije u Santa Klari koju svake godine organizuje velika četvorka Google, Microsoft, Apple i IBM, kao i čest gost na TED konferencijama širom sveta".
 
 
Sama izložba podeljena je u nekoliko segmenata, a u najavi se napominje da je muzej izašao na ulice Beograda, građanima u susret.

U sklopu ove izložbe izradili smo posebnu aplikaciju za mobilne telefone i tablete koju je moguće preuzeti po dolasku u muzej ili sa sajta www.srbija1914.rs.

Za van-muzejsku avanturu neophodno je aktivirati prvi deo aplikacije, Potragu za blagom. Njenim pokretanjem korisnik će aktivirati mapu Beograda i geo-lokacijski vodič koji će odrediti mesto na kojem se posetilac nalazi i koji pokazuje šest tačaka u užem centru grada od kojih svaka predstavlja po jednu značajnu ličnost koja je svojom delatnošću obeležila određeni segment društva između 1903. i 1914. Kada otkriju skriveni sadržaj i otključaju svih šest tačaka, posetioci dobijaju identifikacioni broj koji im obezbeđuje besplatan ulaz na izložbu. Drugi deo aplikacije omogućuje aktiviranje interaktivnih eksponata unutar muzeja, dok se treći deo odnosi na interaktivni katalog izložbe, pomoću koga je čitavo iskustvo Proširene stvarnosti moguće poneti sa sobom u bukvalnom smislu. Četvrti deo aplikacije služi za pokretanje interaktivnih sadržaja u Radionici za decu i mlade, koja je sastavni deo izložbe.

 

Šta je zapravo Kodek institute?

Vidite, kada se na udaru nađe kultura jednog naroda i kada dođe do njenog razaranja, neminovno dolazi do dehumanizacije svih članova određene etničke grupe. Na ovaj način građanin, koji je kao društvena jedinka nosilac prava i obaveza određenog društva, postaje čestica biomase ili, modernije rečeno, samo ljudski resurs. Važno je napomenuti da ovo nije eksluzivni problem srpske kulture, već predstavlja globalni fenomen. Ipak, pojedine države, pomoću snažnih i razvijenih mehanizama, uspešno uspevaju da sačuvaju i razvijaju kulturne i nacionalne identitete. Koristeći sva dostupna iskustva, Kodek institut svoje delovanje zasniva na objedinjavanju istaknutih intelektualaca koji predstavljaju know why i stručnjaka iz oblasti medija, pop kulture I novih tehnologija koji predstavljaju know how. Zajedničkim delovanjem kroz konkretne projekte želimo da sačuvamo, konstituišemo i na najbolji mogući način prezentujemo srpski kulturni identitet u 21. veku.

Mislim da nas ovo opredeljenje direktno povezuje sa periodom koji tematski obrađuje ova izložba.

 

U kom smislu?

Vreme koje je prethodilo Prvom svetskom ratu obeležio je jedan ozbiljan polet i napredak na svim poljima našeg društva, uprkos teškoj situaciji koju je Srbija imala na spoljno-političkom planu. Pojedinci koji su činili elitu razumeli su da rade i ulažu svoje napore u nešto što je veće o njih samih. Oni su svojim ličnim primerom, željom i angažmanom stvorili atmosferu koja je vodila ka napretku. Tako je, recimo, Đorđe Vajfert, koga bi mnogi po današnjim standardima definisali kao tajkuna, postao najuspešniji guverner Narodne banke Srbije kojeg je ova zemlja ikad imala. Pored njega, veoma je važno pomenuti i Lazara Pačua koji je bio najuspešniji ministar finansija u istoriji naše zemlje. O kvalitetu Pačuovog rada dovoljno govori činjenica da je dinar za vreme njegovog mandata dostigao najveću nominalnu vrednost i bio jača valuta od američkog dolara. Lazar Paču po struci je bio lekar, što nam potvrđuje da su za uspehe društva od stručnosti i znanja koje, svedoci smo, ukoliko se ne sprovodi časno može načiniti veliku štetu, mnogo važniji poštenje i integritet. Primeri Jovana Skerlića, Milana Rakića, Đorđa Stanojevića, Slobodana Jovanovića, Jovana Cvijića, Nadežde Petrović, Mihaila Pupina i drugih, ukazuju da je naša zemlja tada imala kulturnu i intelektualnu elitu koja je bila svesna koliko je bitno, sa jedne strane, modernizovati ruralnu Srbiju, a sa druge raditi sve kako bi se ojačao kulturni i nacionalni identitet naroda kako ne bi u kratkom vremenu, pod uticajem velikih sila i dominantnih kultura u Evropi i svetu, postao list na vetru koji će biti nošen talasima globalizacije i koji će izgubiti mogućnost da upravljajući sobom formira sopstvenu sliku sveta i svoju autentičnost među narodima. U tom kontekstu mogli bismo reći da je ova naša izložba i kreiranje interaktivnih eksponata najbolji primer onoga što je sam Skerlić nazivao defanzivnim modernizmom, pri čemu je ta njegova maksima ujedno i moto delovanja Kodek institute.

Da li ste razmišljali o tome da u budućnosti čitave izložbe dizajnirate na bazi interaktivnih eksponata, budući da bi takve izložbe mlade ljude mnogo duže zadržavale u odajama muzeja?

 

Ljudi iz Istorijskog i Vojnog muzeja, ali i kulture uopšte prepoznali su velike mogućnosti ove tehnologije, te je za očekivati da čitave izložbe, u narednom periodu, budu koncipirane isključivo na interaktivnm eksponatima. Mlađe generacije bi u tom slučaju sasvim sigurno posvetile mnogo više pažnje i provodile mnogo više vremena proučavajući i otkrivajući skrivene sadržaje koji bi ih kroz igru doveli do vrednih saznanja.

Kakvi su dosadašnji utisci posetilaca?

Iskustva od otvaranja izložbe do danas govore da su interaktivnim eksponatima najviše fascinirani mladi ljudi i stranci. Od mladih se to i očekivalo, a po ličnim izjavama stranaca niko od njih nije očekivao da će se sa ovakvom vrstom tehnologije susresti u Srbiji, tim pre što niko od njih nije imao priliku da se sa ovom tehnologijom sretne u zemlji iz koje dolazi, a uglavnom su to najrazvijenije zemlje sveta.

 
 
Koji su dalji planovi Kodek institute?
 
 
 
Naša država je već decenijama unazad prinuđena da deluje reaktivno, da se suočava sa problemima kada oni već nastanu. Uz malo podrške smislenoj analizi i planiranju, mogli bismo da dođemo u situaciju da budemo proaktivni kao društvo te da se, predviđajući stvari koje se mogu desiti, adekvatno pripremimo za njih i kreiramo jednu ozbiljnu viziju za ovaj narod koja će biti konstruktivna i privlačna za svakog građanina ove države do te mere da će sutra, ukoliko bi bilo prostora za implementaciju i realizaciju te vizije, svaki pojedinac imati osećaj da je deo nečeg većeg od sebe i da je ono što radi deo kolektivne misije čiji je cilj da živimo u boljem i naprednijem društvu, kao što je to bio slučaj za našim precima i onom zlatnom generacijom koju smo pomenuli. U tom smislu, Kodek institut je započeo formiranje master mind grupe koje će se u skorijoj budućnosti na ozbiljan način pozabaviti formiranjem sveobuhvatne vizije Srbije 21. veka.
 
 
 
 
 
 

Žrtvovali se za spas Srba - "Za srpsku vojsku - jedna zaboravljena priča" - Izuzetno važnoj operaciji spasavanja srpske vojske u zimu 1915-1916 / "Vesti Online" November 6, 2014

$
0
0
Vesti Online
S. Sudar - Vesti
Foto: Ž. Sinobad

U novoj zgradi Jugoslovenske kinoteke, ambasador Italije u Beogradu Đuzepe Manco svečano je otvorio izložbu fotografija "Za srpsku vojsku - jedna zaboravljena priča", po reprint izdanju koji je priredila novinarka RAI Mila Mihajlović.

Herojstvo za večno prijateljstvo: Sa svečanosti u Jugoslovenskoj kinoteci
 
Reč je o izuzetno važnoj operaciji spasavanja srpske vojske u zimu 1915-1916, nakon prodora austrougarske vojske, tokom koje je tadašnja italijanska mornarica uz pomoć Francuza i Engleza, prevezla 260.895 srpskih vojnika i izbeglica, srpsku vladu i kraljevsku porodicu.

Ovaj događaj, primer jedne od najvećih spasilačkih operacija u istoriji čovečanstva, simbol italijansko-srpskog prijateljstva, zaboravljen je tokom čitavog jednog veka. Priču je od zaborava otrgla Mila Mihajlović, koja je svoje izdanje predstavila prvo na svečanosti u Rimu, kojom je počelo obeležavanje 100-godišnjice od početka Velikog rata i počasti hrabroj srpskoj vojsci.

Na otvaranju izložbe u Beogradu, nakon uvodne reči ambasadora Italije Đuzepea Mancoa, prisutnima su se obratili i Dejan Ristić, državni sekretar Ministarstva kulture Srbije, i prof. dr Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju, koji je naglasio da je ova izložba opomena na stradanje i spasavanje, na solidarnost i humanost, ali i podsetnik na savezništvo dva naroda i dve države, Srba i Italijana, odnosno Srbije i Italije.

- Koliko je bila spektakularna epopeja organizovanog povlačenja srpske vojske i civila, toliko je bila veličanstvena i akcija njihovog spasavanja. Žrtava na srpskoj strani nije bilo, a potopljena su tri italijanska broda - rekao je dr Pavlović.

Za reprint izdanje vojnog svedočanstva o operaciji spasavanja srpske vojske Mila Mihajlović je nagrađena na Salonu knjiga u Torinu.

- Svoj rad vidim kao izraz zahvalnosti i dug potomaka prema svojim precima - istakla je Mila.

Ona je podsetila posebno na evakuaciju poslednje grupe od 1.500 srpskih ranjenika, koja je obavljena u dramatičnim okolnostima, pod silovitim udarima brojnijih austrougarskih snaga kojima se žilavo opirala malobrojna italijanska pešadija.

- U borbama prsa u prsa tada je izginulo 800 italijanskih vojnika. Devetog februara se završila evakuacija Srba iz Drača i Nikola Pašić je odmah poslao poruku zahvalnosti italijanskoj vladi - rekla je Mila Mihajlović.

Izložbi su prisustvovali prestolonaslednik Aleksandar Drugi Karađorđević i princeza Katarina, vladika slavonski Jovan Ćulibrk, prof. dr Dragoljub Živojinović, predstavnici diplomatskog kora, vojnog vrha, kao i italijanski gardisti koji su nosili uniforme svoje vojske iz Prvog svetskog rata.

Spomen-ploča

Italija je odala počast svojim vojnicima koji su stradali u Velikom ratu - u Beogradu, gradu u kome na Vojnom groblju počivaju tela 1.063 italijanska vojnika. U znak sećanja na italijanske pale borce, održana je komemoracija, a zatim su premijer Aleksandar Vučić i ambasador Italije Đuzepe Manco otkrili spomen-ploču 100-godišnjice Prvog svetskog rata.

Pred Oltarom otadžbine

Četvrti novembar je Dan nacionalnog ujedinjenja i Dan oružanih snaga Italije, obeležava se kao dan sećanja na proboj fronta na Soči i kapitulaciju Austrougarske 1918. godine.

- Praznik je ustanovljen 1919. i jedini je koji je opstao i bio obeležavan u svim periodima - i u vremenu liberalizma, fašizma i republikanske Italije. Svakog 4. novembra, predsednik Italije u pratnji najviših predstavnika državnih institucija dolazi na Trg Venecija, u srcu Rima, pred Oltar otadžbine, da oda poštu Neznanom junaku - kaže za "Vesti" Mila Mihajlović.


http://www.vesti-online.com/Scena/Kultura/446676/Zrtvovali-se-za-spas-Srba


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

******



Почаст 8. новембра 2014. нашим војницима, јунацима из Првог светског рата, на церемонији на српском војничком гробљу Thiais у Француској. / "Удружење Краљевина Србија - Kingdom of Serbia Association"

$
0
0
 
 
 
"Повереник Удружења Краљевинa Србија за Француску, господин Ненад Стојановић, са другим француским и српским асоцијацијама, одао је почаст 8. новембра 2014. нашим војницима, јунацима из Првог светског рата, на церемонији на српском војничком гробљу Thiais у Француској."
 
 
 
na Facebook.
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com
 
*****
 

Armistice Day in the First World War celebrated in Serbia as a national holiday / Дан примирја у Првом светском рату обележава се у Србији као државни празник / November 11, 2014

$
0
0
 
 
From "Meet the Serbs" on Facebook:
 
"Today is the day when World War I (The Great War) ended. The Armistice Day in the First World War is celebrated in Serbia as a national holiday, a day when we pay tribute to our ancestors and lay wreaths at memorials in memory of all the innocent victims of the war from 1914 to 1918. Badge which people carry on 11 November is a combination of the legendary Memorial medal for the withdrawal of the Serbian army through Albania and a unique flower that grows on Mount Kaimakchalan. Natalia's Ramonda is a flower that has multiple symbolism, which tells the story of the Serbian people and temptations through which it had passed. It was named after Queen Natalia Obrenović and in botany it's also known as the Phoenix flower. Even completely dry, with very little water, it can revive and continue its life. It was chosen to commemorate the resurrection of Serbia, which rose from the ashes of the World War I and continued to live."

*****

"Данас је дан када је завршен Први светски рат (Велики рат). Дан примирја у Првом светском рату обележава се у Србији као државни празник, и тим поводом одаје се почаст нашим прецима и полажу венци на спомен обележја у знак сећања на све невино страдале жртве од 1914. до 1918. године. Беџ који се носи 11. новембра комбинација је легендарног Ордена албанске споменице и јединственог цвета који расте на планини Кајмакчалан. Наталијина рамонда је цвет који има вишеструку симболику, која речито говори о српском народу и искушењима кроз која је прошао. Назван по краљици Наталији Обреновић у ботаници познат је и као цвет феникс. Чак и потпуно осушен, уз сасвим мало воде, може да оживи и настави свој живот. Он је одабран у знак сећања на васкрс Србије, која се из пепела Првог светског рата уздигла и наставила да живи."


 
on Facebook.
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com
 
*****
 

Serbia's Crown Prince opens exhibition “Karadjordjevic Dynasty in the Great War” / Престолонасленик отворио изложбу „Династија Карађорђевић у Великом рату“ / November 11, 2014

$
0
0
www.royalfamily.org
November 11, 2014



On the occasion of the Armistice Day, the exhibition “Karadjordjevic Dynasty in the Great War”, dedicated to the commemoration of the centennial of the beginning of the First World War was opened at the Royal Palace tonight. The hosts of the opening ceremony were Their Royal Highnesses Crown Prince Alexander and Crown Princess Katherine, and among the distinguished invitees were Professor Oliver Antic, the advisor of the President of the Republic, His Grace Bishop Arsenije of Toplica, Mrs. Betty Roumeliotis, the sister of Crown Princess Katherine, as well as thirty ambassadors and many representatives of cultural and public life of Serbia.

“The exhibition “Karadjordjevic Dynasty in the Great War” is opening on Armistice day, the day when the First World War ended. Today, looking to the future, we should all rely on the courage and strong moral conviction of our ancestors at that time. Let them be a model and inspiration to us, to make our country stable, democratic and prosperous” – said Crown Prince Alexander in his address to the distinguished guests.

Mr. Dragomir Acovic, Chairman of the Crown Council, said: “Here at the Royal Palace in Belgrade we are commemorating the centenary of the beginning of the Great War. This is the third exhibition that the Royal Palace Fund and its director, Mr. Dusan Babac, under the auspices
and with the support of HRH Crown Prince Alexander have organized in the period of only two months. The first was dedicated to the jubilee of the coronation and anointment of King Peter I, the second to the martyrdom of King Alexander I,
 and this third one, which we are presenting tonight, to the place and role of the Karadjordjevic’s in the Great War. Nearly every member of Karadjordje’s Dynasty took a personal involvement in this war, and every one of the descendants of the
Supreme Leader is a part of the iconostasis of our national being and ourhistorical consciousness”.

Professor Oliver Antic, advisor to the President of the Republic stressed: “Following the decision of President Tomislav Nikolic, we managed to fulfil something very rare in our recent history, and that is to bring all the Karadjordjevic’s where they belong, in the family mausoleum, the church of St. George in Oplenac. By this act the President of the Republic has shown the respect he has for the Royal Family Karadjordjevic, and for Serbian tradition”

Prominent Serbian actor Lazar Ristovski also addressed the audience by presenting the project “King Peter’s Socks”, which he is currently working on.

Only a month before the Austro-Hungarian Empire declared war on Serbia, the state of health of HM King Peter I worsened, and he transferred his royal prerogatives to his son, then Crown Prince Alexander. Under his supreme command the Serbian army achieved magnificent victories in the battles of Cer and Kolubara. However, after Germany and Bulgaria entered the war, the Serbian army, led by King Peter I and Crown Prince Alexander, was forced to retreat and leave the country to Corfu. The Albanian Golgotha left a big mark on the health of King Peter I, but he lived to see the final victory and the liberation of Serbia

The visitors of the exhibition “Karadjordjevic Dynasty in the Great War”, will be able to see an interesting collection of photographs of the members of the Karadjordjevic Dynasty taken during the Great War, the portraits of Their Majesties King Peter I and King Alexander I, as well as personal belongings of the Serbian army soldiers who fought for the liberation of Serbia. The author of this exhibition is Mr. Dusan Babac, a member of Crown Prince Alexander’s Privy Council.

For all citizens who are interested in visiting the exhibition “Karadjordjevic Dynasty in the Great War” group tours will be organized available every working day from 11:00 am with mandatory request to the Crown Prince Alexander’s Office at least a day before the visit, by phone: 011 306 4007, or by emailoffice@dvor.rs






http://www.royalfamily.org/crown-prince-opens-exhibition-karadjordjevic-dynasty-in-the-great-war/

*****

Престолонасленик отворио изложбу „Династија Карађорђевић у Великом рату“

Поводом дана примирија у Великом рату вечерас је у Краљевском Двору отворена изложба „Династија Карађорђевић у Великом рату“ посвећена обележавању стоте годишњице почетка Првог светског рата. Домаћини свечаног отварања изложбе били су њихова Краљевска Височанства Престолонаследник Александар и Принцеза Катарина, а међу угледним званицама били су и проф. др Оливер Антић, саветник Председника Републике Србије, Његово Преосвештенство Епископ топлички Арсеније, г-ђа Бети Румелиотис, сестра Принцезе Катарине, као и тридесет амбасадора и многи представници културног и јавног живота Србије.

„Изложба „Династија Карађорђевић у Великом рату“ отвара се на дан примирја, дан када је Први светски рат окончан. Гледајући данас у будућност, ослонимо се сви на храброст и моралну чврстину наших предака из тог времена. Нека нам они буду узор и надахнуће да нашу државу учинимо стабилном, демократском и напредном“ – истакао је Престолонаследник Александар у свом обраћању угледним званицама.

Господин Драгомир Ацовић, председавајући Саветодавних тела Круне, истакао је: „Овде у Краљевском Двору у Београду обележавамо стогодишњицу почетка Великог рата. Ово је трећа по реду изложба коју Фонд Краљевски Двор и његов директор, мр Душан Бабац, под окриљем и са подршком Њ.К.В. Престолонаследника Александра организује у временском простору од само два месеца. Прва је била посвећена јубилеју крунисања и миропомазања Краља Петра I, друга мученичкој смрти Краља Александра I, и ова трећа, коју вечерас представљамо, месту и улози династије Карађорђевића у Великом рату. Готово сваки члан династије Карађорђеве узео је лично учешће у том рату и сваки од потомака Вождових део је моћног иконостаса нашег народног бића и наше историјске свести“.

Професор Оливер Антић, саветник Председника Републике нагласио је: „По одлуци председника Томислава Николића  успело се оно што никоме у новијој историји није пошло за руком, а то је да се сви Карађорђевићи нађу тамо где им је место, у породичном маузолеју цркве Св. Ђорђа на Опленцу. Тим чином сам Председник Републике је показао поштовање које има према Краљевској породици Карађорђевић, и према српској традицији“.

Истакнути српски драмски уметник Лазар Ристовски такође се обратио присутнима представивши пројекат „Чарапе Краља Петра“, на чијој реализацији тренутно ради.

Само месец дана пре него што је Аустроугарска објавила рат Србији, здравствено стање Њ.В. Краља Петра I се погоршало, и он је пренео краљевска овлашћења на свог сина, тада Престолонаследника Александра. Под његовом врховном командом српска војска остварила је величанствене победе на Церу и Колубари. Међутим, након уласка Немачке и Бугарске у рат, српска војска је предвођена Краљем Петром I и Престолонаследником Александром, била принуђена на повлачење, напуштање земље и одлазак на Крф. Албанска голгота оставила је великог трага на здравље Краља Петра I, али он је ипак доживео да дочека коначну победу и ослобођење Србије.

И оквиру изложбе „Династија Карађорђевић у Великом рату“ посетиоци могу видети занимљиву колекцију фотографија чланова династије Карађорђевић у Великом рату, портрете Њихових Величанстава Краља Петра I и Краља Александра I као и личне предмете војника српске војске који су се борили за ослобођење Србије. Аутор ове изложбе је г-дин Душан Бабац, члан Крунског већа Престолонаследника Александра.

За све грађане који су заинтересовани за посету изложбе „Династија Карађорђевић у Великом рату“ биће организовани групни обиласци сваког радног дана од 11:00 часова уз обавезну најаву канцеларији Престолонаследника Александра бар дан пре посете на број 011 3064007или путем е-адресе kancelarija@dvor.rs


http://www.royalfamily.org/crown-prince-opens-exhibition-karadjordjevic-dynasty-in-the-great-war/?lang=cir


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com


*****

Смедеревски бој (Митровданска битка) 1914. године

$
0
0


Смедеревски бој (Митровданска битка) 1914. године.
 
na Facebook.

Битка се догодила првог дана по Митровдану, 9. новембра 1914. године. Непријатељ је започео форсирање Дунава чамцима са веслима у 3 сата после поноћи, по густом мраку и у највећој тишини.

На десној обали Дунава у тим праскозорним часовима непријатеља је чекао Комбиновани пешадијски пук од четири батаљона трећег позива, састављених углавном од војника из Пожаревачког и Тимочког округа. Били су то у великом броју сељаци, обучени у своја уобичајена сукнена одела, са опанцима на ногама и шубарама на глави.

Битка је почела силовитим нападом аустроугарских војника. Српска одбрана пружила је жилав отпор.

Седиште Браничевског одреда било је у Пожаревцу. Вест о бици стигла је телефоном команданту одреда. Обавестио га је 09. новембра ујутру око 3 сата командант Смедеревског одсека, потпуковник Славољуб Цвијовић, који одмах добија наређење да непријатеља што пре врати преко Дунава.

После извесног времена потпуковник Цвијовић обавештава да су Аустријанци отпочели пребацивање и са два пароброда, од којих сваки са по два шлепера, да искрцавање врши само код Расадника и да је ватром три своје батерије са леве обале скоро ућуткао нашу дебанжову батерију код Провалије, која једина може да туче тачку прелаза.

О току битке и тешкоћама бива обавештен помоћник начелника штаба Врховне команде ђенерал Живојин Мишић, чија наредба гласи: да се непријатељ пошто-пото пребаци преко Дунава.

За то време непријатељ наставља да пребацује своје трупе код Расадника. Наши се бране пушчаном ватром, а непријатељски војници, потпомогнути својом митраљеском и топовском паљбом приморавају наше јединице да се уз огорчени отпор повлаче.

Већ око 6 часова ујутру непријатељ је успео да местимично избије на главну линију наше одбране, између Карађорђевог шанца и села Удовице.

Овде долази до очајне борбе кундаком, ножем и бомбом (наши трећепозивци највећим делом немају бајонет). Непријатељ упада у нашу батерију на Провалији. Њен командир и већи део послуге гине и поред јуначке одбране својих топова ручним бомбама... Наши трећепозивци успевају да ватром и кратким противнападом избаце непријатеља из наших ровова и задрже га на 50-100 метара испред ових.

Стање на бојишту бива све драматичније. У то из Годомина око 11 сати стиже батаљон, а око 12 сати два батаљона Вардарског пешадијског пука из Петке. Вардарци су за 5 сати превалили 32 километра и стигли у правом тренутку.

„До 14 часова ми смо били прикупили на месту непријатељског прелаза: три и по батаљона Комбинованог пука III позива (две чете код Смедерева), један батаљон Петнаестог пука III позива, Вардарски батаљон (две чете) и два топа.“ записао је пуковник Матић.

Непријатељ је на нашој страни имао седам батаљона са неколико митраљеза.

Сматрајући да су постали господари ситуације, уверени у своју надмоћност и непобедивост непријатељски официри су у једном тренутку застали.

Да би искористио ову инертност непријатељских трупа, командант Одреда решава се да са свом до сада прикупљеном снагом изврши противнапад и баци непријатеља преко Дунава.

Командант Матић око 15 часова наређује припрему за напад. Али, у том тренутку бива тешко рањен командир крајње левокрилне чете код села Удовице. Јавља се да га замени пуковски свештеник Лијескић и то му се одобрава.

Наређење за противнапад издаје командандант Матић у 15:30 часова.

Прво крећу Вардарци са својим командантом мајором Јованом Наумовићем. Они су претходно отпевали песму Где је наша Војводина. Громовити гласови неколико стотина младих регрута сливени у један одјекивали су до Дунава, и заглушивали штектање митраљеза.

„Где је наша Војводина?
Да л у Бачкој ил Банату,
Ил у Срему старој слави?
Нит у Срему нит Банату,
Већ у срцу Шумадије,
Ево главе, не дам Војводине“.


На команду мајора Наумовића: Јуриш! Ура! - његови Вардарци су полетели као један.

Непријатељ, који се такође спремао за јуриш застао је без даха. Као да према њему јури незауставива бујица.

„Упадосмо у ровове, које нам непријатељ до тада заузе... Ускачемо у збијене редове почасних резерви. Измешасмо се са плавом униформом (аустријском)... Плави бацају пушке и подижу руке. Већ смо на месту искрцавања. Лађа запловила на дебели Дунав, са штабом непријатељског команданта бригаде, праћена писком брзометке“, записао је мајор Наумовић.
Заробљено је 18 аустроугарских официра и 2100 војника! Чувши ту информацију од потпуковника Белића војвода Путник га је задовољним тоном упитао „Јеси ли ти то добро пребројао?“


Српска војске је овај догађај ставила у ниску својих витешких победа у периоду ослободилачких ратова 1912-1918.


https://www.facebook.com/Srpska.Istorija/photos/a.201012269914285.68024.200674513281394/1013456462003191/?type=1&theater


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

*****

Наредба Њ.К.В. Регента Александра, врховног команданта војске Краљевине Србије, од 15. новембра 1914. српској војсци, дан пре почетка Колубарске битке. / "Удружење Краљевина Србија" November 15, 2014

$
0
0

У СПОМЕН НА ВЕЛИКИ РАТ –
НАРЕДБА РЕГЕНТА АЛЕКСАНДРА
ПРЕД КОЛУБАРСКУ БИТКУ
 
|
 
 
 
 
 
 

,,SVETI RATNICI 1914" - Samostalna izložba povodom značajnog jubileja 100 godina od Prvog svetskog rata [Galerija "Singidunum" Beograd December 15-23, 2014] / Budimir Dimitrijevic

$
0
0
 

 
"Uskoro moja nova samostalna izložba povodom značajnog jubileja 100 godina od Prvog svetskog rata. Prvi put ce javnosti biti predstavljen novi ciklus crteža na kome sam dugo radio i koji je posvećen našim herojima koji su pomalo zaboravljeni ali bez obzira na to, njihovo delo i veliko junaštvo je upisano zlatnim slovima u našoj i svetskoj istoriji... Oni su kroz simbolički i glorifikacioni prikaz sa pridodatim krilima predstavljeni upravo kao sveti ratnici i pobednici pa je tako i ova izložba dobila svoje naziv ,,Sveti ratnici 1914""
 
Budimir Dimitrijevic
na Facebook.
 
Kralj Petar I
 
Princ Aleksandar
 
Osmatrac
 
Tri ratna druga
 
General Misic
 
Nocna straza 1
 
Nocna krila
 
*****
 
 Budimir Dimitrijevic 2014
 
Budimir Dimitrijevic 2013
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra,
please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com
 
*****
 

VIDEO - "Serbo-Russian March" ("Slavonic March") by Tchaikovsky / Чајковског "Српско-руски марш" ("Словенски марш")

$
0
0
Pyotr Ilyich Tchaikovsky (1840-1893)
 
Meet the Serbs
na Facebook.

"Serbo-Russian March, an orchestral composition by Pyotr Ilyich Tchaikovsky also known as Slavonic March, was premiered in Moscow November 17 in 1876. The composition was inspired by the events of the Serbo-Turkish war in 1876 when a large number of Russian volunteers fought on the side of the Serbs. Nikolai Rubinstein, Tchaikovsky's close friend, asked him to write a composition which would be performed at a benefit concert for Russian soldiers wounded in that war. Spurred by patriotism, Tchaikovsky wrote this piece and conducted the orchestra himself. The first part of this piece describes the suffering of Serbs under the Turkish occupation, in which Tchaikovsky used the two Serbian folk songs - "Sunce jarko, ne sijaš jednako" (Bright sun, you do not shine equally) and "Rado ide Srbin u vojnike" (Gladly does the Serb become a soldier). Then, there is a part that describes the crimes in the Balkans, which replaces the part that describes the gathering of Russian volunteers. The third part describes the Serbian cries for help, while the final section describes the Russian volunteers marching to assist the Serbs."

*****

"На данашњи дан (17. новембар) 1876. године, у Москви је премијерно изведена композиција Петра Иљича Чајковског Српско-руски марш, познат и као Словенски марш. Композиција је инспирисана догађајима из Српско-турског рата, 1876. године, када се велики број руских добровољаца борио на страни Срба. Николај Рубинштајн, близак пријатељ Чајковског, замолио га је да напише дело које би се извело на добротворном концерту за руске рањенике из овог рата. Понет патриотизмом, Чајковски је ово дело написао и сам дириговао на премијерном концерту. Први део ове композиције описује патњу Срба под турском окупацијом, у коме је Чајковски искористио две српске народне песме - "Сунце јарко, не сијаш једнако"и "Радо иде Србин у војнике". Затим, следи део који описује злочине на Балкану, који замењује део који описује окупљање руских добровољаца. У трећем делу пажња је посвећена српској молби за помоћ. Последњи део је посвећен маршу руских добровољаца у помоћ Србима."

https://www.facebook.com/Meet.the.Serbs/photos/a.10150460039364968.459018.53552959967/10153442298674968/?type=1&theater


*****

P.I. Cajkovski - Srpsko ruski mars
Posted on You Tube by "GEORGDIR's channel"
Uploaded on Dec 30, 2010

Koncert Filharmonije mladih "Borislav Pascan" odrzan u Nrodnom pozoristu u Beogradu 12.12.2010.
koncert majstor Milica Žugić, dirigent Djordje Pavlovic

 



http://youtu.be/ZEwrPWAKIPc


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

*****

"Mobilizacija sećanja" - Prikupljanje porodičnih uspomena iz Prvog svetskog rata [Projekat Europeana 1914-1918] / "Novosti" November 18, 2014

$
0
0
Novosti
November 18, 2014

Svi građani Srbije su pozvani da donesu fotografije, pisma, dnevnike, odlikovanja, filmove ili zvučne zapise, koje prati zanimljiva priča o onom kome su pripadali.

Slike iz Prvog svetskog rata / Arhiva V.N
 
Biblioteka grada Beograda kao partner u projektu "Europeana Awareness" organizuje dane prikupljanja porodičnih uspomena iz Prvog svetskog rata pod nazivom "Mobilizacija sećanja". Dani prikupljanja održaće se i u Čačku i Novom Sadu u organizaciji gradskih biblioteka.
 
Ove dragocene priče će zatim biti objavljene na sajtu europeana1914-1918.eu, najvažnijem onlajn izvoru originalnih materijala iz perioda Prvog svetskog rata, čijoj su izgradnji doprinele institucije i porodice iz svih delova Evrope i sveta.
 
Svi građani Srbije su pozvani da donesu fotografije, pisma, dnevnike, odlikovanja, filmove ili zvučne zapise, koje prati zanimljiva priča o onom kome su pripadali, na dane prikupljanja uspomena od 1914.do 1918. godine u organizaciji Europeane.
 
Dani prikupljanja uspomena pod nazivom "Mobilizacija sećanja"će biti održani u tri grada u Srbiji u decembru 2014. godine.
 
Danima prikupljanja uspomena će prisustvovati istoričari koji će biti spremni da razgovaraju o značaju donetih predmeta, dok će ih stručnjaci profesionalno digitalizovati i postaviti na sajt. Svi predmeti će odmah po obradi istog dana biti vraćeni vlasnicima.
 
Projekat Europeana 1914-1918 objedinjuje lične priče koje možda nikada nisu ispričane van porodičnog okruženja sa zvaničnim i nacionalnim predanjem. Na ovaj način su prikazane sve strane u konfliktu, kao i pogledi na rat sa različitih stanovišta - kako sa ratišta, tako i iz svakodnevnog života u ratnom zaleđu, u cilju što dubljeg sagledavanja ovog važnog razdoblja srpske istorije.
 
Zaboravljene lične priče iz Prvog svetskog rata dobiće priliku da posle stogodišnjeg čekanja budu ispričane, postanu dostupne svima u svetu i budu sačuvane za naredne generacije. To je naročito važno za Srbiju koja se obrela u srcu konflikta, što je dovelo do strašnih posledica po zemlju i njeno stanovništvo.
 
Značaj uloge koju je naša zemlja igrala u Prvom svetskom ratu je znatno prevazilazio veličinu njene teritorije i broj stanovnika, a rat je imao ogroman uticaj i na nacionalnu i na evropsku istoriju.
 
Sećanja na Veliki rat, na događaje i posledice, žrtve i pobednike i dalje žive, a pojedinačne priče koje ta sećanja oživljavaju zaslužuju da budu ispričane i sačuvane, kako u Srbiji tako i širom Evrope.
Od 2011. godine do sada, Europeana je održala više od 150 događaja u cilju prikupljanja uspomena u 18 zemalja širom Evrope, a Srbija je poslednja zemlja koja učestvuje u ovom projektu u 2014. godini. Gradske biblioteke u Beogradu, Čačku i Novom Sadu priključile su se projektu Europeana 1914-1918 u okviru svojih aktivnosti u sveobuhvatnom nacionalnom programu kojim se obeležava stogodišnjica Prvog svetskog rata.

Oni koji nisu u prilici da prisustvuju danima sakupljanja uspomena, mogu da kod kuće sami fotografišu, skeniraju predmete ili dokumente i postave ih na internet. Europeana o tome daje instrukcije koje se nalaze na internet stranici: www.europeana1914-1918.eu


http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:520143-Prikupljanje-porodicnih-uspomena-iz-Prvog-svetskog-rata


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com

*****
 


Izložba „Nevidljivi frontovi – Prvi svetski rat i Vojvodina" 25 Novembar - 30 Decembar 2014 / Muzej Vojvodine - Novi Sad, Serbia

$
0
0

U utorak, 25. novembra 2014. godine u 13 sati u Dunavskoj 37 otvara se izložba „Nevidljivi frontovi – Prvi svetski rat i Vojvodina".

Koncepcija izložbe „Nevidljivi frontovi – Prvi svetski rat i Vojvodina", autora mr Predraga Bajića, Vojislava Martinova, Kristine Meneši i dr Draga NJegovana, zasnovana je na predmetima iz zbirki Muzeja Vojvodine, ali i predmetima pozajmljenim iz kolekcija Muzeja Srema, Muzeja jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, Muzeja grada Novog Sada, Gradskog muzeja Subotica, Rukopisnog odeljenja Matice srpske i pojedinih kolekcionara.

Ova izložba bila je povod za namensko prikupljanje nekolicine novih muzejskih predmeta, koji su prvi put prikazani u Muzeju.

U godini kada se obeležava sto
godišnjica od izbijanja Prvog svetskog rata, pojedine predmete iz svojih porodičnih arhiva darodavci su ustupili Muzeju Vojvodine, pa su se tako na izložbi našle gusle srpskog vojnika i borca na Solunskom frontu, austrougarski vojni sanduk, zastava dobrovoljačkog udruženja iz Suseka.

Putem brojnih originalnih predmeta – dokumenata, vojničkih uniformi i opreme, odlikovanja, plakata i drugih eksponata, kao i različitog ilustrativnog materijala na izložbi su prikazane sledeće tematske celine: političke prilike u Vojvodini (tada u sastavu Austro-Ugarske) uoči rata, Sarajevski atentat, početak rata i balkansko ratište 1914, Solunski front, represija u Vojvodini, austrougarska propaganda, pozadinska dešavanja, dobrovoljci u srpskoj vojsci, Velika narodna skupština u Novom Sadu, odnosno dani prisajedinjenja Vojvodine novoj državi.

NEVIDLJIVI FRONTOVI – PRVI SVETSKI RAT I VOJVODINA


Višedecenijski sukobi vodećih imperijalnih sila (Nemačke, Engleske, Francuske, Rusije i Austro-Ugarske) oko raspodele svetske moći su 1914. godine poprimili razmere katastrofalnog rata, najvećeg i najstrašnijeg u dotadašnjoj istoriji čovečanstva. Teritorija Vojvodine, tada u sastavu Austrougarske monarhije, bila je pošteđena direktnih razaranja, ali je rat imao dramatične posledice na politički, privredni i socijalni život stanovništva.

Neplanirani finansijski troškovi rata, velika potrošnja sirovina za ratnu industriju i prehrambenih potreba za vojsku ekonomski su siromašili Vojvodinu i zaoštravali socijalne razlike. Iscrpljujuće i dugo ratovanje umanjivalo je prvobitni ratni entuzijazam u čitavoj Austro-Ugarskoj i, uprkos snažnoj propagandi i cenzuri, urušavalo ugled carstva i dinastije Habzburga.

Srpsko stanovništvo Vojvodine gledalo je na Kraljevinu Srbiju kao na svoju matičnu državu. Stoga su austrougarske vlasti sprovodile represivne mere protiv Srba i drugih slovenskih naroda. To je produbilo predratne međunacionalne antagonizme i doprinelo podrivanju nadnacionalnih osnova carskog legitimiteta. Istovremeno se od mobilisanog muškog stanovništva očekivalo da brani granice carstva na galicijskom, kasnije i na italijanskom frontu. Njihov odgovor najčešće je bio dezertiranje, predaja ili prelazak na protivničku stranu – u dobrovoljačke redove vojske Kraljevine Srbije.

Najveća promena usledila je na samom kraju rata, kada je vojska Kraljevine Srbije, nakon skoro tri godine egzila u Grčkoj, uspela da probije Solunski front i prodre duboko u teritoriju Austro-Ugarske. Slovensko stanovništvo sa prostora današnje Vojvodine politički se organizovalo i proglasilo prisajedinjenje Kraljevini Srbiji. Tako je Vojvodina postala deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, države nastale na ruševinama Otomanske imperije i Austrougarske monarhije.

 
 

Muzej Vojvodine
Dunavska 35, 21000 Novi Sad, Serbia
 
 
 
 
*****
 
If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com
 
*****

Preminuo Grk [Tomo Dima], poslednji svedok stradanja srpske vojske kroz Albaniju! / "Novosti" November 23, 2014

$
0
0
Novosti
Milena Marković
23. novembar 2014.

Tomo Dima umro je u Firu u 108. godini. Kozma Dima, unuk: Napisaću knjigu kako je deda upamtio ponosne srpske vojnike.

Tomo Dima
 
STIZALI su, jedan po jedan. Jedva su hodali. Kost i koža. Senke od ljudi. Bledi i bolnih očiju. Bez glasa. Povremeno sam čuo da su dozivali nekog, po imenu. Sigurno nekog svog. Najmilijeg. Tako sam upamtio vaše vojnike.
 
Ovako nam je, u leto protekle godine, svedočio stari Grk Tomo Dima, poslednji živi svedok srpskih zbegova na dugom putu stradanja kroz Albaniju.
 
A pre dva dana, Tomov unuk Kozma, profesor srpskog, javio nam je iz Fira:
 
- Umro je moj deda Toma. Poželeo sam, zapravo, obećao sam sebi, ali i njemu, da ću napisati knjigu o tome kako je on upamtio ponosne srpske vojnike i njihovo stradanje.
 
Fir, jugozapad Albanije. Grad u kome su se prekobrojni srpski mučenici iz transporta u lukama Lješ i Drač zaustavili. Odavde su nastavili peške, prema Valoni, posle četiri meseca golgote kroz bespuća tuđe zemlje, daleko od otadžbine, zavičaja i ognjišta.
 
U Firu, kod grčkog stanovništva, našli su utočište. Vidali rane od iscrpljujućeg pešačenja, gladi.
 
- Svaka naša kuća primila je srpske vojnike - uzbuđeno je govorio stari Grk i u našem pravcu pružao ruke da nas dodirne, pa se okretao prema unuku. Kao da mu se zahvaljuje za taj susret, ponavlja: "Gde ih nađe, gde ih nađe...".
 
Tomin unuk Kozma nas je i doveo u dom ove porodice na dva kilometra od centra Fira, dok smo u susret stogodišnjici od početka Velikog rata tragali Albanijom za grobovima junaka. Belezima. Zapisima. Sećanjima. A jedino, živo, najdragocenije, bilo je sećanje Dime.
 
Vrata njegove kuće širom otvorena. Ispred, Tomina žena Igora (94) i snaha Sofija prebirale su tek obrani pasulj. Pod nadstrešnicom sušilo se grožđe i smokve. Baka Igora je bila u crnini.
 
- Tri rane nosimo moj muž i ja. Tri smo sina sahranili... A mi... Mi živi - govorila je tada.
 
U sobi, levo, na krevetu, ispod ikona Bogorodice i Svetog Tome, zaštitnika kuće, i starih porodičnih fotografija, sedeo je stari Grk. Sićušan, u beloj košulji i crnim pantalonama.
 
- Iz Serbije ste, kažete... - skinuo je kačket i pružio ruku u pravcu glasova. - Eh, Serbija... Namučeni serbski narod... I u najvećoj muci vaši vojnici čuvali su ponos i svoju veru. Zato smo ih poštovali. I pomogli im, kao svojoj braći. Kao svojima.
 
Um... Bistar! Misao... Jasna! Ko bi rekao da je starina, odavno, prevalio stotu. Na momente se predavao emocijama. U priču o stradanju srpskog naroda, uplitao je i sekvence iz stradanja njegove porodice i njegovog naroda. Pred nama je listao knjigu koju je ispisala istorija.
 
- Ja sam Grk, ali mi to komunistička, albanska država nikad nije priznala. Ili Albanac, ili patnja. Jesmo patili, ali smo se držali naše vere. Ona nam je bila vrednija od krvi.
 
Imao je Tomo Dima osam godina kada su u Fir, krajem zime 1915. godine, stigli srpski zbegovi.
Smenjivale su se slike iz pamćenja.

- I naša kuća je primila serbskog vojnika. I druge kuće, po jednog, i više. Koliko je ko mogao. Otac moj Aleksandar, govorio je ovako: "Vi bez hleba možete, a oni više ne mogu". Pamtim te očeve reči... Mi smo imali pekaru... Niko od tih vojnika nije zatražio ni koru hleba. A napatila ih je i glad. Napatila i žeđ. Iz pekare smo nosili hleb i u druge kuće, koje ga nisu imale dovoljno. I sušene smokve, grožđe, maslinovo ulje... Mi, deca, nismo se bunili zbog obaveza. A nismo ni smeli. Slušali smo oca. Pričao je kako serbski vojnici čuvaju svoje puške, koje su preneli preko planina. U zimu. Pamtim da je s poštovanjem sve to pričao.

 
Pitao nas, usput, stari Tomo Dima, sa vatrom koju nisu ugasile ni godine, ni zaborav:
- Jeste li to, i vi, došli tim putem... preko Skadra, Lješa i Drača...

I odmah je nastavio priču sastavljenu od sopstvenih sećanja, nadograđenih očevim kazivanjima, ali i uspomenama koje je čuvao grčki narod u Firu.

- Vojnik koji je bio u našoj kući, bio je dobrovoljac. Ne sećam se, tačno, odakle je. Iz koga je mesta Serbije. Samo se dobro sećam da su mu noge bile u ranama, od pešačenja. Njegova uniforma bila je dotrajala i pocepana. On, kao avet. Ali se ni na šta nije žalio. Ponajviše je ćutao. Sećam se i da je stalno držao ruku na prsima. Kao da se pravdao. A nije bio na smetnji. Sad mogu da kažem, a to sam govorio i deci, našoj kući je bila čast što smo mu pomogli.

Prisećao se i žalio što nije bilo tumača da prevede razgovor između porodice Dima i srpskog vojnika.

- Taj vojnik, pisao je na hartiji, nešto što nismo razumeli. Potpisivao se sa četiri slova... Serb! Pokazivao je ikonicu i staru fotografiju. Govorio nam: "Majka, majka. Serb". Serb, Serbija i majka su tri vaše reči koje sam davno naučio.

Mene je otac slao i do bolnice. Bila je tamo, na kraju varoši. I tamo sam nosio hleb, i osušeno voće, kozje mleko. Bolnica je bila puna vaših vojnika, žena i dece. Pravi kosturi. O njima su se brinule časne sestre, naši lekari. U hodnicima je bilo mnogo umrlih. Gde su ih sahranjivali? Svuda. Tamo sam stalno viđao doktora. Još mu pamtim ime. Zvao se Konstantin Kalođeri! Stalno je on tamo dežurao. Jednom sam ga zatekao, spustio ovako glavu u šake... Plakao je i govorio: "Kakav divan narod, kakav narod, da ovoliko strada".

Ponovo udar emocija. Starom Grku su se zatresla ramena. Govorio je:

- Bilo je vaših ljudi, i tu, u našem manastiru Svetog Kozme. Oporavljeni su bili na molitvi. Stajali. Naš sveštenik Kristan Petan služio je na grčkom. S njim, vaš sveštenik, na staroslovenskom. Mi, deca, doneli smo bosiljak. Sveštenik je rekao: "Svakom serbskom vojniku da date po jedan struk". I mi smo bojažljivo pružali bosiljak. Oni su nas ljubili u kosu i stavljali stručak u košulju. Iguman Kozma Lima im je, posle, delio komadiće crkvenog hleba, i svakom po parče sušene ribe. Kasnije mi je otac rekao da su se dvojica Srba zamonašili u našem manastiru Ardenica.

Tomo Dima sa porodicom. Foto: Igor Marinković
 
Srpski vojnici iz zbega, posle nepun mesec, krenuli su ka Valoni. Ponovo pešice, do luke iz koje će se otisnuti prema Krfu.

Tomo nam je još ispričao:

- Puno našeg naroda izašlo je da ih isprati. Sveštenici, lekari, deca. Svi. Oni su odlazili, mahali nam, zahvaljivali. Mi smo plakali.

PEVALI I BOLESNI NA POSTELJI

NEKI vaši vojnici su govorili da su komite, pričali o otadžbini. Još pamtim vaše serbske pesme. Najlepše i najtužnije pesme. "Srpska mi truba trubaše" i "Ne li te je žao za tvojata majka", još žive u meni. Pevali su i bolesni na postelji - sećao se stari Grk, a prevodio unuk Kozma.

Na naš začuđeni i upitni pogled, otkud je upamtio stihove, Tomin unuk Kozma je uz osmeh odgovorio:

- Upamtio je on i balkanske ratove, samo nije upamtio, ove, poslednje decenije.


MI SE NE RAZDVAJAMO

SEĆAM se, kad sam jednom, rano, došao u crkvu da svešteniku ostavim ulje sa lekovitom travom za Srbe, jedan vaš vojnik je sedeo uz crkvu i plakao. Doveo je do Fira trogodišnje dete, svoju kćerku. Objasnio je svešteniku da mu je žena umrla pred propast zemlje. Dete nije želeo da ostavi, a sve što je imao, potrošio je da ga prehrani. Revolver je sačuvao da sebi presudi. Sveštenik je pozvao mog oca, pitao: "Možeš li ti da primiš ovo dete?""Mogu", odgovorio je otac i rekao vojniku: "Ostavi dete, čuvaćemo ga..., a, ako hoćeš, neka ostane u manastiru". Vojnik je odgovorio: "Ne... ne razdvajamo se nas dvoje. Samo mi pomozite da je gladnu na put ne vodim".


http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:520860-Preminuo-Grk-poslednji-svedok-stradanja-srpske-vojske-kroz-Albaniju



*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com


*****


Стогодишњица Првог светског рата и на поштанским маркама / Stogodišnjica Prvog svetskog rata i na poštanskim markama / "Politika" June 24, 2014

$
0
0
Politika
Р. С.
Oбјављено: 24.06.2014.

Издање садржи ликовна дела настала у ратном вихору укомпонована са предметима који симболизују учешће и тријумф Србије: ордењем, пуковским заставама, сабљама и деловима униформи.

Из издања поводом стогодишњице Првог светског рата.
(Илустрације „Пошта Србије”)
 
 
Главно овогодишње издање у програму пригодних марака ЈП „Пошта Србије” – издање посвећено стогодишњици Првог светског рата, пуштено је данас у оптицај. Век од избијања Великог рата обележавају све европске земље учеснице овог, до избијања Другог светског рата највећег ратног сукоба у историји човечанства.

Издање је графички обрадила мр Марина Калезић, академски сликар, која је ликовна дела настала у ратном вихору укомпоновала са историјским предметима који симболизују учешће и тријумф Србије у овом глобалном ратном сукобу – ордењем, пуковским заставама, сабљама и деловима униформи.

Мотив на марки номинале 23 динара јесте уље на платну Милоша Голубовића – „Прелаз српске војске преко Албаније” из 1915. и пуковска застава из збирке Војног музеја у Београду, док је мотив на вињети табака Голубовићев туш/акварел на папиру „Из рата”, настао 1915/1916, са орденом Карађорђеве звезде са мачевима четвртог степена. Мотив на коверти је скулптура „Прелаз српске војске преко Албаније” Јована Пешића, уз орден Карађорђеве звезде са мачевима.

На марки номинале 35 динара приказани су „Још један поглед” Милоша Голубовића, настао 1915/1916, техником туша и акварела на папиру, споменица рата за ослобођење и уједињење 1914–1918 и официрске пешадијске сабље. Туш/акварел на папиру „Крф”, који је 1916. насликао Голубовић, место је нашао на вињети табака марке од 35 динара, заједно са орденом Карађорђеве звезде са мачевима. На коверти су приказани дело „Чекање” истог аутора, настало 1915/1916, техником туш/акварел на папиру, застава коју су жене Пожаревца даривале ослободиоцима 1918. и пешадијске официрске сабље.

Уље из 1916. „Излазак српске војске на море” Васе Ешкићевића је на марки номинале 46 динара, док је као мотив на вињети приказано дело „Везиров мост” Владимира Бецића из 1915, насликано комбинованом техником, и сребрна медаља за храброст. Мотив на коверти је уље на картону „Официр” Надежде Петровић из 1914, заједно са Албанском споменицом и пешадијском официрском сабљом.

Милош Голубовић аутор је и уља на платну „Преко Албаније 1915”, из 1920, које је као мотив приказано на марки номинале 70 динара, заједно са орденом Карађорђеве звезде са мачевима трећег степена и пешадијском официрском сабљом. За мотив на вињети овог табака послужио је Голубовићев туш на папиру „Самртников опроштај” из 1916. и орден белог орла са мачевима четвртог степена, док је на коверту уље на картону „Тобџија” Надежде Петровић из 1914. са орденом белог орла са мачевима четвртог степена и сребрним венцем додељеним застави 13. пешадијског пука „Хајдук Вељко”.

Издање је реализовано захваљујући сарадњи са Српском академијом наука и уметности, Војним музејом у Београду, Музејом савремене уметности у Београду и ПТТ музејом у Београду. Штампано је техником вишебојне офсет штампе у Заводу за израду новчаница и кованог новца у Београду, у тиражу од 50.000 серија, у табацима од по девет марака са вињетом као десетом у табаку.

Р. С.
Oбјављено: 24.06.2014.


http://www.politika.rs/rubrike/sharena-strana/Stogodisnjica-Prvog-svetskog-rata-i-na-postanskim-markama.sr.html


*****

Stogodišnjica Prvog svetskog rata i na poštanskim markama

Izdanje sadrži likovna dela nastala u ratnom vihoru ukomponovana sa predmetima koji simbolizuju učešće i trijumf Srbije: ordenjem, pukovskim zastavama, sabljama i delovima uniformi.

Iz izdanja povodom stogodišnjice Prvog svetskog rata.
(Ilustracije „Pošta Srbije”)
 
Glavno ovogodišnje izdanje u programu prigodnih maraka JP „Pošta Srbije” – izdanje posvećeno stogodišnjici Prvog svetskog rata, pušteno je danas u opticaj. Vek od izbijanja Velikog rata obeležavaju sve evropske zemlje učesnice ovog, do izbijanja Drugog svetskog rata najvećeg ratnog sukoba u istoriji čovečanstva.

Izdanje je grafički obradila mr Marina Kalezić, akademski slikar, koja je likovna dela nastala u ratnom vihoru ukomponovala sa istorijskim predmetima koji simbolizuju učešće i trijumf Srbije u ovom globalnom ratnom sukobu – ordenjem, pukovskim zastavama, sabljama i delovima uniformi.

Motiv na marki nominale 23 dinara jeste ulje na platnu Miloša Golubovića – „Prelaz srpske vojske preko Albanije” iz 1915. i pukovska zastava iz zbirke Vojnog muzeja u Beogradu, dok je motiv na vinjeti tabaka Golubovićev tuš/akvarel na papiru „Iz rata”, nastao 1915/1916, sa ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima četvrtog stepena. Motiv na koverti je skulptura „Prelaz srpske vojske preko Albanije” Jovana Pešića, uz orden Karađorđeve zvezde sa mačevima.

Na marki nominale 35 dinara prikazani su „Još jedan pogled” Miloša Golubovića, nastao 1915/1916, tehnikom tuša i akvarela na papiru, spomenica rata za oslobođenje i ujedinjenje 1914–1918 i oficirske pešadijske sablje. Tuš/akvarel na papiru „Krf”, koji je 1916. naslikao Golubović, mesto je našao na vinjeti tabaka marke od 35 dinara, zajedno sa ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima. Na koverti su prikazani delo„Čekanje” istog autora, nastalo 1915/1916, tehnikom tuš/akvarel na papiru, zastava koju su žene Požarevca darivale oslobodiocima 1918. i pešadijske oficirske sablje.

Ulje iz 1916. „Izlazak srpske vojske na more” Vase Eškićevića je na marki nominale 46 dinara, dok je kao motiv na vinjeti prikazano delo „Vezirov most” Vladimira Becića iz 1915, naslikano kombinovanom tehnikom, i srebrna medalja za hrabrost. Motiv na koverti je ulje na kartonu „Oficir” Nadežde Petrović iz 1914, zajedno sa Albanskom spomenicom i pešadijskom oficirskom sabljom.

Miloš Golubović autor je i ulja na platnu „Preko Albanije 1915”, iz 1920, koje je kao motiv prikazano na marki nominale 70 dinara, zajedno sa ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima trećeg stepena i pešadijskom oficirskom sabljom. Za motiv na vinjeti ovog tabaka poslužio je Golubovićev tuš na papiru „Samrtnikov oproštaj” iz 1916. i orden belog oral sa mačevima četvrtog stepena, dok je na kovertu ulje na kartonu „Tobdžija” Nadežde Petrović iz 1914. sa ordenom belog orla sa mačevima četvrtog stepena i srebrnim vencem dodeljenim zastavi 13. pešadijskog puka„Hajduk Veljko”.

Izdanje je realizovano zahvaljujući saradnji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti, Vojnim muzejom u Beogradu, Muzejom savremene umetnosti u Beogradu i PTT muzejom u Beogradu. Štampano je tehnikom višebojne ofset štampe u Zavodu za izradu novčanica i kovanog novca u Beogradu, u tiražu od 50.000 serija, u tabacima od po devet maraka sa vinjetom kao desetom u tabaku.

R. S.
Objavljeno: 24.06.2014.


http://www.politika.rs/rubrike/sharena-strana/Stogodisnjica-Prvog-svetskog-rata-i-na-postanskim-markama.lt.html


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com


*****
 

POBEDA: Grad Beograd podiže spomenik kralju Petru I Karađorđeviću, ali i njegovom sinu Aleksandru!!! / "Telegraf" November 20, 2014

$
0
0


Telegraf.rs
November 20, 2014

Čelnici grada uvažili želju brojnih Srba i podržali inicijativu Telegrafa: Spomenike u Beogradu dobiće Kralj Petar Prvi Karađorđević, Aleksandar Karađorđević, Stefan Nemanja, ali i svi oni koji su nas zadužili i dali pravo da budemo ponosni na svoje poreklo!

Zahvaljujući inicijativi koju su pokrenuli građani Srbije, a zvanično je predložio Telegraf Kralj Petar Prvi Karađorđević, uskoro će dobiti spomenik u Beogradu.I ne samo ovaj znameniti srpski vladar, već i njegov sin Aleksandar Karađorđević, kao i osnivač srpske države Stefan Nemanja.

Gradski menadžer Goran Vesić reagovao je samo sat vremena nakon teksta objavljenog na Telegrafu, pozdravio je ovu akciju i najavio da će ova istorijska nepravda vrlo brzo biti ispravljena, te da će se glavni grad na ovaj način odužiti “svima onima koji su nas zadužili i dali pravo da budemo ponosni na svoje poreklo”.

- Grad Beograd planira podizanje spomenika kralju Petru Prvom Karađorđeviću, ali i njegovom sinu Aleksandru Karađorđeviću. Radujemo se Vašoj inicijativi, jer ona pokazuje da građani žele da uradimo upravo ono što i jeste nama u planu – da se podigne spomenik ovoj dvojici naših vladara, ali i svima onima koji su nas zadužili i dali pravo da budemo ponosni na svoje poreklo - rekao je Vesić.

Goran Vesić / Foto: Telegraf
 
On se osvrnuo i na činjenicu da  je bilo potrebno toliko decenija da bi se ovo dogodilo.

- I Kralj Petar Prvi i Kralj Aleksandar su zaslužili spomenike u glavnom gradu Srbije i činjenica da ga do sada nisu dobili pokazuje kako smo se nemarno odnosili prema svojoj slavnoj i svetloj prošlosti. Uostalom, Beograd nema ni spomenik Stefanu Nemanji, osnivaču srpske države, ali ga nemaju ni drugi Nemanjići koji su značajni za našu istoriju (ako se izuzme spomenik ispred Palate Pravde, kojim se slavi Dušanov zakonik).

- I tu nepravdu ćemo ispraviti. Hvala građanima na ovoj inicijativi i pozivamo sve da predlože i druge značajne osobe koje su dale svoj nemerljivi doprinos u kulturi, nauci ili sportu. Pozivamo i Telegraf, da kao pokretač ove inicijative sve predloge i zvanično uputi Komisiji za imenovanje trgova i ulica grada Beograda - zaključuje gradski menadžer.


(Telegraf.rs)


http://www.telegraf.rs/vesti/beograd/1317639-pobeda-grad-beograd-podize-spomenik-kralju-petru-i-karadjordjevicu-ali-i-njegovom-sinu-aleksandru


*****

If you would like to get in touch with me, Aleksandra, please feel free to contact me at heroesofserbia@yahoo.com


*****
 
Viewing all 774 articles
Browse latest View live


<script src="https://jsc.adskeeper.com/r/s/rssing.com.1596347.js" async> </script>